
Njemačka riječ “Behaglichkeit” može se prevesti na engleski kao “comfort” ili “coziness”. U kontekstu okolišnih uvjeta ili HVAC-a, “Behaglichkeit” obično označava stanje termalne udobnosti, gdje je unutarnji prostor percipiran kao ugodan i udoban za korisnike.
“Behaglichkeitszustand” može se prevesti kao “stanje udobnosti” ili “uvjet udobnosti”. Ovaj izraz odnosi se na specifične uvjete pod kojima prostor postiže termalnu udobnost, uzimajući u obzir faktore kao što su temperatura, vlažnost i protok zraka.
Dakle, u sažetku:
- Behaglichkeit = Udobnost ili Ugodnost
- Behaglichkeitszustand = Stanje udobnosti ili Uvjet udobnosti
Njemački pojam “Behaglichkeit” je posebno značajan jer se proširuje izvan samo temperature i vlažnosti, uključujući i protok zraka kao ključni faktor za postizanje udobnosti. Ovaj sveobuhvatan pristup poboljšava ukupnu udobnost stvaranjem okruženja u kojem se razmatraju svi aspekti kvalitete zraka. Osim toga, “Behaglichkeit” procjenjuje udobnost mjerenjem broja korisnika koji se osjećaju nezadovoljno, pružajući holistički pogled na to koliko prostor zadovoljava potrebe svojih korisnika.
Što je udobnost?
Udobnost se postiže kada je unutarnji klima i kvaliteta zraka u ravnoteži, čineći osobu da se osjeća ugodno u prostoru. To vrijedi za uvjete ljeti, zimi, kao i za sve između tih sezona.
Prema europskom standardu EN ISO 7730, dodatni kriteriji za udobnost definirani su kako bi se fino podesila distribucija zraka i protok zraka unutar prostorije, osiguravajući optimalnu termalnu udobnost. Glavni faktori koji utječu na udobnost uključuju temperaturu zraka u prostoriji, intenzitet zračenja topline, kretanje zraka ili brzinu zraka unutar prostorije, te temperaturni gradijent između poda i visine ramena.
Iako faktori poput akustike prostorije i razine vlažnosti nisu specifično definirani kao kriteriji za termalnu udobnost u standardu, oni također igraju ključnu ulogu u postizanju ukupne udobnosti.
Stanja zraka i Mollier h-x dijagram
Stanja zraka
Da bismo istinski razumjeli uvjete zraka i njegova svojstva, važno je razmotriti fizičke odnose između temperature i vlažnosti, jer su ti faktori usko povezani i međusobno utječu jedan na drugi. Naša vlastita tjelesna osjetila odražavaju ovu povezanost — kada je prostorija grijana, obično se osjeća sušnije, a kada temperatura padne, zrak može postati vlažniji.
Ovi složeni odnosi između temperature i vlažnosti jasno su prikazani u h-x dijagramu, nazvanom po Richardu Mollieru. Prvo, važno je razlikovati relativnu vlažnost od apsolutne vlažnosti.
Mollier h-x Diagram
Pripremili smo osnovni opis Mollier h-x dijagrama:
Osovine
- Horizontalna os (x-os): Predstavlja specifičnu vlažnost ili apsolutnu vlažnost, koja obično varira od 0 do 20 grama vode po kilogramu suhog zraka (g/kg).
- Vertikalna os (y-os): Predstavlja temperaturu suhog žarulje, obično u rasponu od 0°C do 50°C.
Krivulje relativne vlažnosti
- Krivulje na dijagramu prikazuju razine relativne vlažnosti, označene od 0% do 100% u intervalima (npr. 10%, 20%, …, 100%).
Granice zone termalne udobnosti
- Raspon temperature: Povucite vertikalne linije na 20°C i 26°C za označavanje donjih i gornjih granica temperature.
- Raspon relativne vlažnosti: Identificirajte krivulje 30% i 65% relativne vlažnosti.
- Granice apsolutne vlažnosti: Horizontalne linije mogu se povući na približno 6 g/kg i 12 g/kg za prikaz tipičnog raspona apsolutne vlažnosti.
Dodatni elementi
- Linije entalpije: Dijagonalne linije koje predstavljaju stalnu entalpiju mogu se uključiti, iako one nisu primarne granice za zonu udobnosti.
- Oznake: Oznake za osi, krivulje i zasjenjenu zonu udobnosti za jasnoću.
Zona udobnosti

Senzor zone termalne udobnosti: procjena udobnosti prostora u stvarnom vremenu
, pružajući sveobuhvatan pregled unutarnjih uvjeta okoliša.
EN ISO 773
Međunarodni standard EN ISO 7730 fokusira se na procjenu termalne udobnosti u unutarnjim prostorima. Standard pruža metode za predviđanje i ocjenu termalne udobnosti korištenjem kombinacije fizičkih mjerenja i ljudskih faktora. Ključni koncepti obuhvaćeni EN ISO 7730 uključuju:
Predviđeni prosječni glas (PMV) i Predviđeni postotak nezadovoljnih (PPD):
- PMV: Standard uvodi indeks Predviđenog prosječnog glasa (PMV), koji predviđa prosječnu termalnu senzaciju velike skupine ljudi u određenom okruženju. PMV skala kreće se od -3 (hladno) do +3 (vruće), s 0 koji predstavlja neutralnu termalnu senzaciju.
- PPD: Indeks Predviđenog postotka nezadovoljnih (PPD) procjenjuje postotak ljudi koji će vjerojatno biti nezadovoljni termalnim uvjetima. Izveden je iz PMV-a i pruža uvid u to koliko dobro okruženje zadovoljava zahtjeve za termalnu udobnost.
Kriteriji termalne udobnosti:
- Temperatura zraka: Standard smatra temperaturu unutarnjeg zraka ključnim čimbenikom za termalnu udobnost.
- Radijantna temperatura: Utjecaj temperatura površina, koje mogu utjecati na percipiranu udobnost kroz radijantnu razmjenu topline, također je uzet u obzir.
- Brzina zraka: Kretanje zraka ili brzina zraka u prostoru također se uzima u obzir, jer može utjecati na to kako osoba osjeća toplinu ili hladnoću.
- Vlažnost: Iako nije primarni faktor u izračunima PMV-a, vlažnost može utjecati na udobnost putem isparavanja znoja i ukupne percepcije okruženja.
- Odjeća i metabolička stopa: Standard također uzima u obzir utjecaj izolacije odjeće (mjereno u clo jedinicama) i metaboličke stope (koja je povezana s razinom aktivnosti korisnika) na termalnu udobnost.
Kategorije termalne okoline:
EN ISO 7730 definira tri kategorije unutarnjih prostora na temelju razine termalne udobnosti koju pružaju:
- Kategorija A: Visoka razina udobnosti, pogodna za prostore gdje korisnici imaju veća očekivanja, poput uredskih zgrada.
- Kategorija B: Umjerena razina udobnosti, prihvatljiva za većinu standardnih unutarnjih prostora.
- Kategorija C: Osnovna razina udobnosti, podnošljiva u prostorima gdje su prihvatljivi manji zahtjevi u pogledu udobnosti.
Primjena i upotreba:
EN ISO 7730 naširoko se koristi u projektiranju i procjeni HVAC sustava, kao i u procesima certificiranja zgrada. Pomaže inženjerima i dizajnerima u stvaranju prostora koji su termički udobni za većinu korisnika koristeći PMV i PPD indekse kao smjernice.
Zaključno, EN ISO 7730 pruža sveobuhvatan okvir za procjenu i osiguranje termalne udobnosti u unutarnjim prostorima, uzimajući u obzir niz okolišnih i ljudskih faktora. To je ključni alat u stvaranju udobnih i energetski učinkovitih unutarnjih prostora.
DIN 1960
DIN 1960 nije specifičan standard; umjesto toga, obično se odnosi na širok spektar njemačkih standarda. Međutim, na temelju ranijeg konteksta vezanog uz termalnu udobnost i kvalitetu zraka, vjerojatno se odnosi na smjernice unutar okvira njemačkih standarda koji se bave uvjetima unutarnjeg okoliša.
U kontekstu termalne udobnosti, DIN 1960 može se razumjeti kao dio standarda koji definira optimalne uvjete unutarnje klime u pogledu temperature i vlažnosti za ljudsku udobnost. Konkretno, on postavlja sljedeće:
Raspon termalne udobnosti
Definira prihvatljiv raspon unutarnjih uvjeta koji osiguravaju udoban okoliš za korisnike. Ovaj raspon obično uključuje razine relativne vlažnosti između 30% i 65%, te temperature između 20°C i 26°C, s maksimalnom apsolutnom vlažnošću od 11,5 g/kg zraka.
Područja primjene
Standard se primjenjuje na prostore poput stambenih prostora, radnih prostora i rekreacijskih objekata, gdje je održavanje optimalne unutarnje kvalitete zraka ključno za udobnost i zdravlje.
Cilj
Cilj je stvoriti okruženje u kojem se stanovnici osjećaju ugodno, bez neugodnosti uzrokovanih prekomjernom vrućinom, hladnoćom, suhoćom ili vlagom.
Ovaj okvir koristi se u dizajnu i radu HVAC sustava kako bi se osiguralo da unutarnji prostori udovoljavaju definiranima kriterijima za termalnu udobnost, čime se doprinosi dobrobiti i produktivnosti korisnika.
ASHRAE Standard 55
ASHRAE Standard 55, Thermal Environmental Conditions for Human Occupancy, postavlja standarde za dizajn unutarnjih prostora koji prioritiziraju udobnost korisnika. Ovaj standard opisuje ključne faktore koje je potrebno upravljati kako bi unutarnji prostori udovoljili termalnim potrebama većine korisnika.
Razumijevanje i implementacija ovih smjernica ključni su za stvaranje prostora koji nisu samo udobni, već i prilagodljivi, održivi i responzivni na potrebe korisnika.
Holistički kriteriji udobnosti
ASHRAE 55 naglašava da termalna udobnost nije samo funkcija temperature zraka, već rezultat složene interakcije faktora, uključujući temperaturu zraka, radiantnu temperaturu, vlagu, brzinu zraka, izolaciju odjeće i metabolizam. Standard zagovara sveobuhvatan pristup koji uzima u obzir sve ove varijable kako bi se stvorili prostori u kojima se korisnici osjećaju ugodno i opušteno.
Adaptivni model udobnosti
Prepoznajući da se udobnost može razlikovati ovisno o klimi, ASHRAE 55 uvodi Adaptivni model udobnosti. Ovaj model uzima u obzir činjenicu da se ljudi prirodno prilagođavaju svom okolišu s vremenom, osobito u prostorima s prirodnom ventilacijom. Standard pruža smjernice za prilagodbu kriterija termalne udobnosti na temelju vanjskih temperatura i očekivanja korisnika, čineći ih relevantnijima za stvarne uvjete.
Kontrola okoliša i fleksibilnost
ASHRAE 55 naglašava važnost omogućavanja korisnicima određenog stupnja kontrole nad svojim okolišem, bilo kroz osobne ventilatore, podesive termostate ili mogućnost otvaranja prozora. Ova fleksibilnost može značajno poboljšati doživljaj udobnosti dajući pojedincima mogućnost prilagodbe svog neposrednog okruženja prema vlastitim preferencijama.
Prihvatljivi rasponi udobnosti
Standard definira specifične zone udobnosti koje se smatraju prihvatljivima za većinu korisnika, obično unutar raspona temperature od 20°C do 26°C (68°F do 79°F), s relativnom vlagom između 30% i 60%. Također, određuje granice za kretanje zraka i asimetriju radijantne temperature kako bi se izbjeglo lokalizirano nelagodno iskustvo.
Mjerenje i verifikacija
Kako bi se osigurala usklađenost sa standardom, ASHRAE 55 definira metode za mjerenje i verifikaciju thermalne udobnosti. To uključuje procjene na licu mjesta i upotrebu instrumenata za praćenje temperature zraka, vlage i brzine zraka, među ostalim faktorima. Redovito praćenje osigurava da prostori dosljedno zadovoljavaju kriterije udobnosti, prilagođavajući se prema potrebi kako bi održali optimalne uvjete.
Važnost dugoročne udobnosti
Na kraju, ASHRAE 55 naglašava značaj održavanja termalne udobnosti tijekom vremena. Nije riječ samo o zadovoljenju kriterija udobnosti u jednom trenutku, već o osiguravanju da se ti uvjeti održavaju kroz različite sezone i obrasce korištenja. Ovaj dugoročni pristup osigurava da prostori ostanu pogodna za produktivnost, dobrobit i opće zadovoljstvo.
Usporedba ASHRAE standarda 55, DIN 1960 i EN ISO 7730: Ujedinjeni pristup termalnoj udobnosti
Kada je riječ o stvaranju termički udobnih unutarnjih prostora, tri glavna standarda—ASHRAE Standard 55, DIN 1960 i EN ISO 7730—služe kao temelji dizajna HVAC sustava i rada zgrada. Iako potiču iz različitih regija i imaju svoje jedinstvene značajke, ovi standardi dijele zajednički cilj: osiguranje termičke udobnosti korisnika. Pogledajmo sličnosti i razlike između ovih standarda, posebno iz perspektive poboljšanja termičke udobnosti u različitim unutarnjim prostorima.
Zajedničke značajke
Fokus na udobnosti korisnika:
Sva tri standarda—ASHRAE 55 (SAD), DIN 1960 (Njemačka) i EN ISO 7730 (Međunarodni)—temeljno su usmjereni na koncept termalne udobnosti za korisnike zgrada. Pružaju smjernice za stvaranje unutarnjih prostora koji promiču udobnost i dobrobit, naglašavajući potrebu za ravnotežom više okolišnih faktora poput temperature, vlage, kretanja zraka i radijantne topline.
Sveobuhvatan pristup udobnosti:
Svaki standard uzima sveobuhvatan pristup termalnoj udobnosti, prepoznajući da na nju utječu kombinacija okolišnih i osobnih faktora. To uključuje temperaturu zraka, vlagu, radijantnu temperaturu, brzinu zraka, izolaciju od odjeće i metaboličku stopu. Obradom tih faktora zajedno, standardi nastoje stvoriti prostore koji nisu samo funkcionalno učinkoviti, već i ugodni i poticajni za ljudsko zdravlje.
Zona udobnosti:
Sva tri standarda definiraju specifične zone udobnosti koje se smatraju prihvatljivima za većinu korisnika. Ove zone obično spadaju u sličan raspon temperature i vlage, osiguravajući da unutarnji prostori pogoduju udobnosti u različitim klimatskim uvjetima i vrstama zgrada. Ovaj zajednički fokus na definiranje prihvatljivih raspona udobnosti pomaže u projektiranju HVAC sustava koji zadovoljavaju potrebe različitih populacija.
Razlike
Geografski i Kulturni Kontekst:
ASHRAE 55 Primarno se koristi u Sjedinjenim Američkim Državama, ali i u međunarodnim projektima. Standard se prilagođava širokom rasponu klime, dizajna zgrada i kulturnih očekivanja vezanih uz udobnost.
DIN 1960 Ukorijenjen je u njemačkim standardima i reflektira specifične zahtjeve koji proizlaze iz klimatskih i kulturnih razlika u Njemačkoj i širem europskom kontekstu.
EN ISO 7730 Prepoznaje se međunarodno i nastoji obuhvatiti širok spektar klimatskih uvjeta, ponašanja korisnika i vrsta zgrada, što ga čini primjenjivim na globalnoj razini. Sadržava modele adaptivnog komfora koji uzimaju u obzir regionalne klimatske uvjete i ponašanje korisnika.
Adaptivni Modeli Komforta:
ASHRAE 55 i EN ISO 7730 uključuju adaptivne modele komfora koji prilagođavaju očekivanja komfora na temelju vanjskih uvjeta i prilagodbe korisnika, posebno u prirodno ventiliranim zgradama.
DIN 1960 se više fokusira na definirane zone komfora i ne uključuje eksplicitno strategije za adaptivno podešavanje. To znači da ASHRAE 55 i EN ISO 7730 pružaju veću fleksibilnost u prilagodbi komfora u prirodno ventiliranim zgradama i različitim klimama, dok DIN 1960 slijedi fiksne parametre.
Mjerenje i Usklađenost:
EN ISO 7730 i ASHRAE 55 pružaju detaljne metodologije za mjerenje i verifikaciju komfora, uključujući korištenje indeksa kao što su Predicted Mean Vote (PMV) i Predicted Percentage Dissatisfied (PPD). Ovi indeksi pomažu kvantificirati razinu komfora i nezadovoljstva u prostoru, nudeći precizne alate za usklađenost i praćenje.
DIN 1960, iako se također fokusira na komfor, ne naglašava ove indekse u tolikoj mjeri, već se oslanja na šire definicije zona komfora.
Specifičnost i Opseg:
EN ISO 7730 obično je specifičniji i tehnički detaljniji u svojim smjernicama, što ga čini izuzetno pogodnim za složene projekte zgrada koji zahtijevaju rigoroznu usklađenost s međunarodnim standardima.
ASHRAE 55, iako također detaljan, nudi širi opseg s većom fleksibilnošću u tumačenju, posebno u prirodno ventiliranim prostorima.
DIN 1960 je jednostavniji, fokusira se na jasno definirane zone komfora, što ga čini lakšim za primjenu u standardnim stambenim ili komercijalnim zgradama.
Zaključak:
Iako standardi ASHRAE 55, DIN 1960 i EN ISO 7730 imaju svoje jedinstvene karakteristike i regionalne primjene, svi se slažu u važnosti stvaranja termički udobnih unutarnjih prostora za korisnike. Njihov zajednički naglasak na holističkom pristupu udobnosti, zajedno s posebnim regionalnim prilagodbama i tehničkim metodologijama, čini ih nezamjenjivim alatima u HVAC industriji. Razumijevanje suptilnosti ovih standarda omogućuje HVAC stručnjacima dizajniranje i upravljanje sustavima koji ne samo da zadovoljavaju zahtjeve usklađenosti, već i poboljšavaju dobrobit korisnika u različitim klimatskim uvjetima i vrstama zgrada.
– – – – –
Ovaj članak osmislio je Danijel Mursic, inženjer strojarstva i stručnjak za termodinamiku s više od 30 godina iskustva u sektoru AHU i HVAC-a, te bivši CEO tvrtke Menerga Slovenija.